Sonoindustrijska proizvodnja je prvenac u industrijskoj proizvodnji Tuzle, a jedna je i od najstarijih u Bosni i Hercegovini uopće.
Prva solana u Tuzli podignuta je za vrijeme austrougarske uprave u BiH godine 1885 u Simin Hanu, a 1891 godine sagrađena je Solana u Kreki na lokalitetu gdje se sada nalaze postojeći pogoni za proizvodnju soli. Navedeno govori o činjenici da industrijska proizvodnja soli u Tuzli ima dugogodišnju, stoljetnu tradiciju, što je dokumentirano i pohranjeno u solaninom muzeju solarstva koji datira od  1975.g.

     
 

Prelazak na tehnologiju vakuum uparavanja izvršen je izgradnjom sadašnjih proizvodnih pogona Fabrike soli Tuzla 1970 godine sa projektovanim kapacitetom od 185.000 tona soli, a prema tada najsavremenijem načinu proizvodnje – po tehnologiji firme ESCHER-WYSS – Švicarska. Stari način  proizvodnje soli  varenjem u kazanima je napušten, a novi kapacitet  je omogućio veću proizvodnju i znatno bolje uslove rada.

Nova fabrika je izgrađena sopstvenim sredstvima  a dugi niz godina nakon izgradnje povoljni finansijski rezultati omogućavali su značajna izdvajanja  za izgradnju novih fabrika u «Sodaso» Kombinatu (HAK 1, Dita, Rudnik soli Tetima), kao i ulaganja u termo-blok u Termoelektrani Tuzla, a izdvojena su i značajna sredstva za saniranje posljedica slijeganja terena.

     
 

Proizvodni pogoni su u međuvremenu obnovljeni i poboljšani tako da je 1991 godine ostvarena najveća proizvodnja od 204.000 tona soli. Polovina ukupne proizvodnje plasirana je na tržište Srbije i Crne Gore. Do 1991 god. Fabrike soli obilježen je pozitivnim rezultatima u poslovanju, relativno zadovoljavajućim standardom radnika i povećanjem imovine Preduzeća.

Uporedo sa proizvodnjom soli otpočela je i proizvodnja dodataka jelima, začina «Do-do», paste za pranje ruku «Olbe», proizvodnja kockica za supe, goveđih supa, čorbe sa povrćem. Proizvodile su se i otopine raznih vrsta  za potrebe Kliničkog centra u Tuzli.

U 1991 godini izvršen je upis internih dionica, kojim je u dva kruga upisa izvršena privatizacija preduzeća. Otplatom internih dionica Fabrika soli je postala privatno preduzeće sa većinskim učešćem privatnog kapitala, što je utvrđeno revizijom u 1995 godini i kasnijim revizijama Agencije za privatizaciju Federacije BiH do konačnog registrovanja DD Solane Tuzla kao 100% privatnog preduzeća – dioničkog društva.

Kao izrazito izvozno orijentisana firma, zbog problema u zemlji i u okruženju, bez šire podrške kroz mjere ekonomske politike i međudržavnoj razmjeni neće se moći u značajnoj mjeri povećati proizvodnja i plasman  soli kao osnovnog proizvoda. Istovremeno, prisutni su problemi u isporukama i visini cijena osnovnih inputa , a naročito energije, što nepovoljno utiče na ostvarivanje ukupnih rezultata poslovanja.

     
 
     
 

U periodu socijalističkog društvenog poretka Preduzeće je prolazilo kroz razne oblike pravnog organizovanja, a najduže je poslovala kao jedinstvena organizaciona cjelina u sastavu Kombinata «Sodaso» Tuzla. Dana 11.9.1991 godine Preduzeće je upisano u registar Osnovnog suda udruženog rada Tuzla, kada se iz Društvenog preduzeća transformiše u Dioničko društvo u mješovitoj svojini (broj registarskog uloška: 1-104; oznaka i broj Rješenja: U/I-1801/91).Tadašnji naziv Preduzeća glasi: «Sodaso» Holding, Fabrika soli, dioničko društvo u  mješovitoj svojini sa p.o. Tuzla (skraćena oznaka Firme: «Sodaso», DD Fabrika soli Tuzla). Dopuna djelatnosti preduzeća po osnovu obavljanja poslova spoljnotrgovinskog prometa, registrirana je kod istog suda, dana 27.03.1992 godine (oznaka i broj Rješenja: U/I-1402/92). Dana 30.08.1993 godine kod Višeg suda u Tuzli registrovana je promjena lica ovlaštenog za zastupanje Preduzeća (oznaka i broj Rješenja : U/I-700/93).
Tom politikom je za direktora Preduzeća umjesto Ažderović Safeta, dipl.ing.teh. imenovan Muharemagić Nedim, takođe dipl. ing. tehn.Ponovna dopuna i usklađenje djelatnosti Preduzeća sa SKD izvršena je kod Kantonalnog suda u Tuzli, dana 09.09.1997 godine
(oznaka i broj Rješenja U/I-2555/97).

Upis privatizacije Preduzeća, u skladu sa Zakonom, izvršen je kod Kantonalnog suda u Tuzli,
Dana 11.06.2002 godine (broj i datum rješenja o upisu subjekta upisa  u sudski registar:
(U/I-641/02; matični registarski broj: 1-104). Po tom upisu naziv Firme glasi: Dioničko društvo Solana Tuzla (skraćena oznaka Firme «Solana»d.d. Tuzla). Ovom registracijom za direktora je umjesto Muharemagić Nedima imenovan mr. Čomić Aliosman, dipl.ing.tehn.
Visina ugovorenog (upisanog) kao i uplaćenog osnovnog kapitala Preduzeća registrovana je u iznosu od 50.627,900 KM(obična dionica, serija «I», broj dionica 506.279,nominalna vrijednost jedne dionice: 100 KM).

Šifra i naziv osnovne djelatnosti Preduzeća po SKD su: 14.400 – Proizvodnja soli (za ljudsku ishranu i za industriju). Uporedo sa proizvodnjom soli obavljaju se i druge proizvodne djelatnosti kao što su:

15.870 – Proizvodnja začina i dodataka jelima,
15.890 – Proizvodnja ostalih prehrambenih proizvoda, d.n.,
24.130 – Proizvodnja ostalih osnovnih neorganskih hemikalija,
24.420 – Proizvodnja farmaceutskih preparata,
24.510 – Proizvodnja sapuna i deterdženata, sredstava za čišćenje i poliranje,
28.620 – Proizvodnja alata,
29.240 – Proizvodnja ostalih mašina opšte namjene, d.n.

Ostale dopunske djelatnosti Preduzeća uglavnom su iz okvira slijedećih razreda djelatnosti: 45.000, 50.000, 51.000, 52.000, 55.000, 60.000, 63.000, 70.000, 71.000, 72.000, 73.000, 74.000 i 92.000. Pored navedenog, Preduzeće je registrovano i za obavljanje vanjske trgovine prehrambenim i neprehrambenim proizvodima, zatim usluga međunarodnog drumskog transporta roba i putnika, i drugih usluga koji su u vezi sa međunarodnim transportom i vanjskotrgovinskim prometom (špedicija, skladištenje, agencijske i konsignacione usluge, komisioni poslovi i dr.).